Dječiji iftar kao dobro djelo

Dječiji iftar kao dobro djelo

Naša ćerkica ove godine puni sedam godina. Odlučila je da posti nekoliko dana kako bi osjetila sve radosti ramazana. Iako nisam bila sigurna da je to najbolja ideja zbog dužine dana, nisam baš imala pravo glasa. Ona je to odlučila i nema šanse da bude drugačije. Naravno, bila je tu i mogućnost našivanja. Iskoristila ju je, ali je ipak ispostila cijelih pet dana do sada.

Pošto je tako, mi smo je odlučili podržati i učiniti te dane posta što svrsishodnijim. Glad nije bila nikakav problem, taj segment nam je bio najlakši. Ona je glad shvatila kao blagodat, jer je osjetila kako je ljudima koji inače nemaju šta jesti. Na ulici je nemoguće proći pored prosijaka, a da ona ne insistira da mu damo nešto, da sebi kupi jesti.

Još jedna velika stvar koju je naučila je da ramazanske radosti treba dijeliti, da treba dijeliti sa svojom porodicom, prijateljima, komšijama. Ne samo dijeliti materijalno, nego i sreću, blagodati, pa i tužne trenutke.

Da bismo podstakli te njene lijepe namjere i djela, odlučili smo napraviti dječiji iftar za njene prijatelje. Bila je oduševljena idejom. Možda malo preoduševljena :) Na spisku zvanica je na početku bilo tridesetero djece. S obzirom da bi nam za toliko djece trebalo dvorište, koje nemamo, morali smo smanjiti broj zvanica. Na kraju je bilo četrnaestero djece i ona je bila presretna. Ponudila je i noćenje :).

Želimo vam dati ideju da sa svojom djecom uradite ovo dobro djelo. Prvo-zato što ćete djecu obradovati druženjem, a drugo-jer ćete djeci pokazati koliko je ramazan lijep. Zato, slobodno primjenite našu ideju.

Kao i uvijek, jelovnik smo pravile tako da smo obratile pažnju da većina hrane bude zdrava. Nas dvije smo ga zajedno sastavile.

Kao i svaki iftar, morala je tu biti supica, salata, glavno jelo i slatkiši. Sve smo to stavile na spisak, a dodale smo i crvenu limunadu. Limunadu smo napravile kao i obično. A onda smo izblendale zaleđene maline s vodom i nasule u limunadu, izmiješale i servirale. Drago nam je da se djeci svidjela. Iako je bilo i prosipanja…prosut sok…prosut još jedan…prosut četvrti sok… :D

Malo nam je nana priskočila sa donacijom sladoleda, što nismo odbile. To je bila jedina nezdrava stvar na iftaru, ali je od srca, pa smo je i mi primile srcu.

Na početku je dobila super poklone – cvijeće. Nema ljepšeg poklona.

Kada su se svi gosti skupili, uskoro je bilo vrijeme za iftar. Nije bilo lako skupiti ih za sofru, tako da je sljedeća fotorafija napravljena u djeliću sekunde kada smo to uspjeli, tik pred iftar, dok su gledali kada će puknuti top.

Za Sirin je poseban način da učini dobro djelo podjela hurmi postačima. Kad god je moguće, ona će ugrabiti da to uradi.

Nakon iftara je došao zajednički namaz. Djeca su bila posebno oduševljena ovim zajedničkim činom pobožnosti. Oni znaju da ne moraju ni postiti, ni klanjati, ali ipak to žele, i to onako kako treba. Sirinin prijatelj od rođenja, Amir, je bio imam. Moram reći bolji od nekih odraslih :)

 

Poslije namaza su na programu bili zdravi slatkiši. Od samog jedenja slatkiša su napravili igru. Okretali su čačkalice, kao na logorskoj vatri i spremali sebi…pa ne znam baš šta. Kokice su bile logorska vatra.

Nakon slatkiša, došlo je vrijeme za igru. Igrali su se frizerskog salona. Doduše, dječaci su bili samo posmatrači i usput su jeli sladoled.

Na kraju su jeli lubenicu i pričali priče.

Ah, da. Zaboravili smo vam napisati šta smo tačno pravili za klopanje.

Pravili smo picu od integalnog brašna. Na nju smo stavili sos-paradjz koji smo mi pravili, komadiće pilećeg mesa i izrendanu mrkvu. Posuli smo sa malo sira livade i posolili začinskom solju.

Salata je bila cherry paradajz i krastavac na štapićima.

Imali smo i pileću supicu, a Amir je rekao da mu je supica najbolja.

Slatkiši su se svidjeli djeci. I da nije bilo sladoleda, prošli bismo. Pravili smo banane :). Polovice banane smo stavili na drvene štapiće. Premazale smo ih smjesom od kokosovog ulja, gorkog kakaoa i meda. Posuli smo ukrasnim zvjezdicama i susamom.

Možda vam je strašno kad vidite hranu za djecu na čačkalicama. Nama nije, jer smo se dogovorili da ćemo paziti sa štapićima, da ne bi bilo nezgoda, a djeci je bilo jako primamljivo. Doduše, svi osim jednog su bili stariji od četiri godine, pa ako preuzmete našu ideju, imajte to na umu. Salata je začas pojedena, upravo zato što je bila na štapićima, kao i slatkiš.

Imali smo još mnogo ideja, ali nismo htjele pretjerivati. Sve smo napravile skromno, ali na neobičan način. A neke nove ideje možete očekivati nekad u budućnosti.

Na kraju je Sirin dobila kompliment: “Sirin, ovo je najbolji iftar na svijetu!”

Primijetićete fleke po odjeći, prosute sokove, razbacanu kuću, umorne noge, ali ovakva izjava će vam reći da je vrijedilo svake minute.

Izvor: Doktorica sa oklagijom Dobre kalorije

 

© Divithana, 2013